Na sjednici NV-a održanoj 22. studenoga 2021. prof. Melita Jesih Matić upoznala nas je s najstarijom poviješću naše škole koje donosimo u cijelosti.
Naj, prva i jedinstvena u Hrvatskoj
Zašto je baš naša škola, danas popularno zvana ŽOG, ovdje nastala, zašto je tako nazvana i zašto je (p)ostala ženska
Ženska opća gimnazija Družbe sestara milosrdnica s pravom javnosti jedina je (formalno) ženska škola, a ujedno i škola s najduljim imenom u Hrvatskoj. Osim toga, najstarija je ženska škola u zagrebačkom Donjem gradu. Samostan Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog (najstariji samostan te družbe u Hrvatskoj) smješten u samom središtu Zagreba (uz koji je i škola) najbrojniji je ženski samostan u Hrvatskoj i priznat je kao spomenik kulture. Sestre milosrdnice prva su ženska redovnička zajednica poznata po svom socijalno-karitativnom i odgojno-prosvjetnom djelovanju.
Zašto je baš naša škola, danas popularno zvana ŽOG, ovdje nastala, zašto je tako nazvana i zašto je (p)ostala ženska? Sestre milosrdnice djeluju od 17. stoljeća, a proširile su svoj rad izvan granica Francuske u kojoj su osnovane. Zašto je njihova uloga ovdje važna? Redovnice su za razliku od muških redovnika dugo bile odijeljene od svijeta i nije im bilo dozvoljeno baviti se njegom bolesnika i poučavanjem mladeži izvan samostana. Upravo je sveti Vinko Paulski koji je osnovao ovu redovničku zajednicu, prvi uključio redovnicu u aktivni apostolat. Ta je kongregacija imala samostane u Habsburškoj Monarhiji, ali nijedan nije djelovao u Hrvatskoj sve do 40-ih godina 19. stoljeća. Za zagrebačke milosrdnice ključan je prvi zagrebački nadbiskup i kardinal, Juraj Haulik. On je zbog loše situacije na području obrazovanja djevojaka u ovom dijelu Monarhije već na početku svoga djelovanja u Zagrebu razmišljao o osnivanju ženskog samostana, upravo s ciljem da se osnuje ženska škola. Iako je bio rodom Slovak, Hrvate je prigrlio kao svoj narod te ih je želio uzdići odgojem i prosvjetom.
Kako to da je za mjesto izgradnje samostana bilo predviđeno područje na tadašnjoj Savskoj cesti (današnja Frankopanska ulica), gdje se obično razlijevala Sava, a uokolo je bilo samo nekoliko siromašnih kućica? To je mjesto bilo vrlo močvarno, obraslo šašem i šikarom, osobito dio između Savske ceste i Harmice. Zapisana su i čuđenja ondašnjih „purgera“, kako to da je biskup „za opatice“ izabrao zemljište za samostan „u toj kaluži“? Međutim, Haulik je vidio kako u Donjem gradu nema ni jedne crkve, a ni škole te kako je ovaj dio grada zanemaren. Došao je do uvjerenja da će najbolje moći udovoljiti potrebama tog dijela grada ako upravo ovdje osnuje samostan pri kojem će biti i škola za djevojke. Gradilo se od 1841. do 1845. kad su prve milosrdnice stigle iz Austrije i odmah počele s radom u tada trorazrednoj pučkoj ženskoj školi, za koju se odmah zainteresiralo previše roditelja. Osim toga, otvorena je i Nedjeljna škola za odrasle djevojke koje nisu mogle ići u redovnu školu te su nedjeljom učile čitati, pisati i računati te Škola za ženski ručni rad. I to se sve događalo prije svečanog otvorenja samostana! Godine 1848./49. za zagrebačke je milosrdnice bila iznimno teška, ali i plodna. Uz dopuštenje prosvjetnih vlasti otvoreno je tzv. učilište za samostanske kandididatice i sve djevojke koje su željele postati učiteljicama. Škola se zvala „Samostansko žensko učilište“. Predmeti koji su se slušali bili su: vjeronauk, pedagogika, opća didaktika, metodika, zdravoslovlje, gospodarstvena nauka, čitanje hrvatsko i njemačko sa tiskanimi i rukopisnim pismeni, horvatska i njemačka slovnica i lepopisanje, pismeni sastavci, računstvo, zemljopis, usmeno predavanje, ženski rukotvori. Kasnije je škola preimenovana u „Ženska preparandija“, a ona opet 1889. mijenja ime u „Ženska učiteljska škola“. Školu sestara milosrdnica polazile su do tada mnoge slavne Hrvatice, pa ću spomenuti samo neke od njih: Marija Jurić Zagorka, prva hrvatska novinarka, Marija Jambrišak, učiteljica koja je prva javno zatražila izjednačavanje plaća muških i ženskih učitelja, Lina Virant-Crnčić, slikarica… Neke od njih bile su i prve studentice Sveučilišta u Zagrebu…
Krenimo u noviju povijest i vidimo kako je nastala baš prava preteča ŽOG-a! Bilo je to 1926., a škola je bila pod imenom Ženska realna gimnazija sestara milosrdnica, u kojoj je broj učenica neprestano rastao te su se sestrama u podučavanju pridružili i profesori laici. Zbog pretijesne zgrade u Varšavskoj ulici Družba je 1927. godine izgradila novu zgradu na Savskoj cesti (današnja zgrada Učiteljskog fakulteta) uz blagoslov biskupa Alojzija Stepinca te proširila svoje prostore i djelovanje, budući da je u sklopu škole bio i internat za 120 učenica.
Nažalost, s promjenama koje su uslijedile nakon Drugog svjetskog rata i s dolaskom komunista na vlast, 16. rujna 1945. škola u Savskoj, kao i sve druge Družbine škole, oduzeta je sestrama. Sestrama je zabranjen rad, a škola je počela djelovati pod imenom IX. državna gimnazija.
Međutim, od 90-ih godina i uspostave samostalne hrvatske države Hrvatske i ponovne mogućnosti otvaranja katoličkih (i drugih nedržavnih) škola od jeseni 1995., obnavlja se organizirana prosvjetna djelatnost sestara milosrdnica otvaranjem i radom Ženske opće gimnazije Družbe sestara milosrdnica pod tradicionalnim geslom „PRO DEO ET PATRIA”.
Te, 1995. godine, upisano je 66 učenica prvog razreda u dva razredna odjela. Idućih godina upisivana su po tri razredna odjela.
Danas škola ima 11 razrednih odjela, a više tisuća djevojaka i danas uspješnih žena bile su žogice u novijoj povijesti te su mnoge od njih postale učiteljice, profesorice, tete u vrtiću, ali i vrsne znanstvenice na različitim područjima.
Melita Jesih Matić, prof.
