Intervju tjedna
11:00, 21. ožujka 2024.
Helena Predojević
Stavovi o modi koji će zasigurno biti vodeći u nadolazećem vremenu
Među brojnim izlagačima na Ful Kul Buvljaku izdvojila se Helena Predojević. Ona hoda elegantno! Smiješi se toplo! Govori iskreno! Zagrepčanka s Trešnjevke! Misli da drugi više znaju o modi?! A mi želimo čuti baš nju i što nam ona ima za reći!
Prije svega Helena Predojević podržava sporu modu i održivost: „Nikada nisam bila osoba koja slijepo prati trendove ili hvata svaku novu kolekciju koja se pojavi u modnom svijetu, bilo to online ili po šoping centrima ili pak po nekim određenim specijaliziranim trgovinama“, iskreno govori naša gošća. „Još od djetinjstva, od svojih ranih teen dana, redovito posjećujem buvljake, a na prvi me je odveo otac i to je bio legendarni Hrelić. Također me odveo u second-hand koji se tada nalazio na Lašćini početkom 90-ih i ta ogromna prostorija bila je ispunjena raznovrsnom zanimljivom robom. Mene je taj doživljaj tada očarao. Od toga trenutka traje moja ljubav prema second-hand odjeći već više od trideset godina.“ Na upit što u drugim metropolama obavezno obiđe, samo kaže: „I kada putujem izvan Hrvatske obavezno su mi na rasporedu second-hand i vintage trgovine, razni sajmovi ili lokalni dizajneri.“
Možete li iznijeti svoj stav o prijedlogu zakona francuske Narodne skupštine kojim bi se izrekle oštre kazne za prodaju brzih artikala, a koji utječu na ekosustav?
Moram priznati da nisam čula za prijedlog ovog zakona, sve dok me vi niste informirali. Sviđa mi se prijedlog zakona jer se time pokazuje snažna reakcija na ekološke izazove koje donosi brza moda, a koje većina populacije nije ni svjesna.
Kakav je vaš stav o sporoj i održivoj modi?
Drago mi je da u današnje vrijeme sve više govorimo o sporoj modi i održivosti, jer su te teme izuzetno važne. Kao što sam i na početku istaknula, podržavam takav koncept zato što promiče sporiji tempo proizvodnje, potrošnje i korištenja odjeće. Umjesto naglog praćenja trendova i sezonskih kolekcija, sporom modom ističe se vrijednost kvalitetne odjeće koja traje dulje i proizvodi se na održiv način. Osobno podržavam nekoliko lokalnih dizajnerica koje se pridržavaju načela sporije mode s naglaskom na održivosti, etičnosti te smanjenju tekstilnog otpada. Podržavam također i svaki buvljak, a i ovaj naš Ful Kul Buvljak, kojem je 5. rođendan, pokazatelj je da se ne trebaju slijepo slijediti trendovi koji se nameću raznim manipulativnim marketinškim trikovima kako bi se stalno kupovalo novo i bacalo staro. Odjeći koja je već kupljena treba dati novu priliku za nošenje, prenamijeniti je ili dati novu uporabnu vrijednost. Zaista postoji bezbroj mogućnosti.
Promišljamo o izazovima održivosti u modnoj industriji. Postoje li strategije koje bi smanjile eksploataciju radne snage, posebno djece, u proizvodnji brze mode? Kako usporiti proizvodnju brze mode i sačuvati planet?
Ovdje je jako puno pitanja na koja je teško ukratko odgovoriti… Iskorištavanje djece moglo bi se spriječiti jačanjem propisa koji štite i djecu i radnike i njihova prava. Izlaz je u provedbi ili primjeni tih istih zakona. Ti bi propisi a priori trebali obuhvatiti stroge standarde za radne uvjete u kojima radnici rade, zabranu iskorištavanja djece i osiguravanje pravedne plaće za radnike. Jednako tako, veliki brendovi trebaju biti transparentni o svojim proizvodnim procesima kako bi se osiguralo poštivanje radnih standarda i uvijek podržavati inicijative koje promiču održivu proizvodnju i smanjenje tekstilnog otpada.
Što se tiče usporenja proizvodnje brze mode i očuvanja planete, uvijek ističem kako je ključna edukacija. Potrošači bi trebali biti educirani o etičnoj proizvodnji kako bi birali proizvode koji podržavaju održive prakse, a ne one koju potiču iskorištavanje na bilo koji način.
Razgovaramo o važnosti cirkulirajuće mode i njezinom potencijalu za održivost. Što je po Vama cirkulirajuća moda i podupirete li taj koncept?
Riječ „cirkularno” u vašem pitanju je ovdje ključna, a odnosi se na proces koji funkcionira u obliku kruga ili ciklusa, gdje se određeni resursi koriste, recikliraju i ponovno koriste umjesto da se linearno troše i odbacuju, kao što je slučaj kod brze mode, stoga je koncept cirkulirajuće mode nešto što apsolutno podržavam. Ovdje se želi naglasiti da se odjeća ne koristi samo jednom ili nekoliko puta, već se želi produžiti njezin životni vijek različitim praksama poput popravaka, prenamjene, iznajmljivanja ili recikliranja. Trebali bismo imati i podršku raznih institucija, preko kulturnih do onih vladajućih i tek tada cirkulirajuća moda može postati oblik društvenog ponašanja koji doprinosi odgovornijem svijetu.
Koliko su po vama dizajneri, vlade i potrošači odgovorni za „visoku modu“?
Zanimljivo mi je ovo „trojstvo” koje ste naveli u pitanju: dizajneri-vlade-potrošači, koji zapravo zajedno igraju važnu ulogu u kontekstu odgovornosti u modnoj industriji. Krenut ću od dizajnera koji imaju značajnu odgovornost u modnoj industriji i njihov je utjecaj na trendove vrlo jak. Mislim da bi se dizajneri trebali više baviti preispitivanjem svoje prakse i raditi na stvaranju održivijih kolekcija. Također, mogli bi poticati inovacije koje promiču održivost, poput istraživanja, primjerice, novih materijala koji nisu veliki zagađivači, time i razne tehnike proizvodnje koje imaju općenito bolji utjecaj na ekologiju. Vlade mogu utjecati jačanjem propisa i zakona, donošenjem i provođenjem propisa koji štite radnike, potrošače i okoliš u modnoj industriji, a potrošači podržavanjem održivih brendova i biranjem proizvoda koji su proizvedeni etički i održivo. Potrošači su ti koji mogu itekako potaknuti promjene u industriji.
